METROPOLIS

09.07.2017. /

 NEDJELJA /

 21:15 /

 Ljetna pozornica Tuškanac

ZEMLJA
Danska
GODINA
1927
REDATELJ
Fritz Lang
ULOGE
Brigitte Helm, Alfred Abel, Gustav Fröhlich
ŽANR
Drama / SF
Jezik:
-
TRAJANJE
153 min
ORIGINALNI NASLOV

Metropolis

Metropolis je, čini se, oduvijek bio rubni film: otkad je prvi put izašao 1927., njegov prikaz uzbudljive i epske vizije budućnosti nadahnjuje i pokreće mnoge filmove koji će doći tek kasnije. To će se desiti unatoč tome što je praktički izmrcvaren do nerazumljivosti nakon svoje premijere, drastično cenzuriran za ponovno izdanje, i opet daljnje uređivan za inozemnu publiku. Metropolis je grad budućnosti, ostvarena zamisao svojeg osnivača, Joha Fredersena, koji vlada savršenom idilom u kojoj elita živi u besposlici, lagodnosti i dokolici. To je pravi raj u kojem se igraju djeca božja. To se nalazi na vrhu, a ispod toga je podzemni grad u kojem radnici bez prestanka crnče kako bi grad i dalje funkcionirao, daleko od očiju i daleko od srca vladajuće klase.
BIO
Fritz Lang je rođen u Beču u Austriji 1890. Nakon srednje škole kratko je studirao na Technische Hochschule Wien a potom je počeo učiti slikarstvo. Studirao je slikarstvo u Parizu (1913-14). Na početku Prvog svjetskog rata vratio se u Beč, unovačivši se u vojsku u siječnju 1915. Ozbiljno je ranjen u lipnju 1916. Za vrijeme oporavka piše nekoliko scenarija za filmove. Početkom 1918. poslan je kući pod šokom. Zatim kratko glumi u Bečkom kazalištu prije nego što će prihvatiti posao kao pisac za produkcijsku kuću Ericha Pommera u Berlinu. U Berlinu kratko radi kao pisac a onda i kao redatelj, za Ufu i potom za Nero-film čiji je vlasnik bio Amerikanac Seymour Nebenzal. 1920. je započeo vezu s glumicom i spisateljicom Theom von Harbou (1889-1954), koja je s njim pisala scenarije za većinu njegovih najproslavljenijih filmova: “Dr. Mabuse, der Spieler” (1922), Die Nibelungen: Siegfried (1924), “Metropolis” (1927) i “M”(1931), koji se pripisuje samo Harbou. Oženili su se 1922. i rastali 1933. Te je godine nacistička propaganda ministra Josepha Goebbelsa ponudila Langu posao na čelu Njemačkog filmskog instituta. Lang, koji je bio antinacistički nastrojen uglavnom zbog svoje katoličke pozadine, nije prihvatio taj položaj (kasnije je ponuđen i prihvatio ga je filmaš Leni Riefenstahl). Nakon što je potajice slao većinu svog novca izvan zemlje, pobjegao je iz Njemačke u Pariz. Nakon otprilike godinu dana u Parizu odselio se u Sjedinjene Države sredinom 1934., prvotno pod ugovorom za MGM. Tijekom sljedećih 20 godina režirao je brojne američke filmove. 1950-ih, dijelom zbog toga što je filmska industrija bila u ekonomskom opadanju, ali i zbog Langove dugogodišnje reputacije da je teška osoba i da maltretira glumce, bilo mu je vrlo teško pronaći posao. Krajem 1950-ih otputovao je u Njemačku i tamo je napravio svoja posljednja tri filma, od kojih nijedan nije bio dobro primljen. 1964. je, gotovo slijep, izabran za predsjednika žirija na Canneskom filmskom festivalu. Bio je strastveni kolekcionar primitivne umjetnosti i stalno je nosio monokl – bila je to poza koju je pokupio još tijekom svojih mladih dana u Beču. Nakon rastave s von Harbou bio je u vezi s mnogim drugim ženama, no od 1931. do svoje smrti 1976. bit će blizak s Lily Latte koja mu je u mnogočemu pomagala.