SOLARIS

23.06.2017. /

 PETAK /

 21:15 /

 Ljetna pozornica Tuškanac

ZEMLJA
SSSR
GODINA
1972
REDATELJ
Andrei Tarkovsky
ULOGE
Natalya Bondarchuk, Donatas Banionis, Jüri Järvet
ŽANR
Drama / Misterija / SF
Jezik:
-
TRAJANJE
167 min
ORIGINALNI NASLOV

Solaris

Solaris je film koji jednostavno treba doživjeti više nego ijedan drugi, jer ono što on postiže je toliko ukorijenjeno u emocionalni odaziv da se odupire nepristrasnoj analizi. “Solaris” počinje s dugim razgovorom između psihologa Kelvina (Donatas Banionis) i astronauta Burtona (Vladislav Dvoržetskij) u seoskoj kući Kelvinova oca. Tu kuću ćemo opet vidjeti na kraju filma u preobraženom kontekstu. Burton mu govori o Sovjetskoj svemirskoj postaji koja kruži oko planete Solaris i o smrtima i tajnama u svemirskom brodu.

BIO

Najznamenitiji sovjetski filmaš poslije Sergeja M. Ejzenštejna, Andrej Tarkovskij (sin poznatog pjesnika Arsenija Tarkovskog), studirao je glazbu i arapski jezik u Moskvi prije nego što je upisao Sovjetsku filmsku školu V.G.I.K. Privukao je međunarodnu pažnju svojim prvim dugometražnim filmom “Ivanovo djetinjstvo” (1962), koji je osvojio prvu nagradu na Filmskom festivalu u Veneciji. To je rezultiralo visokim očekivanjima od drugog filma “Andrej Rublev” (1969), kojeg je sovjetska vlast zabranila do 1971. Prikazan je 1969. na Canneskom filmskom festivalu u četiri sata ujutro zadnji dan kako bi se spriječilo da osvoji nagradu – ali ipak je jednu osvojio, i kasnije je distribuiran u inozemstvu dijelom da bi spriječio vlasti da sačuvaju čisti obraz. “Solaris” (1972) je lakše prošao, priznali su ga mnogi u Europi i Sjevernoj Americi kao sovjetski odgovor na Kubrickovu “2001” (iako se samom Tarkovskom nikad nije previše svidjela), ali onda je opet zapao u službenu trakavicu sa “Zrcalom” (1975), gustom, intimnom mrežom autobiografskih sjećanja s radikalno inovativnom strukturom radnje. “Stalker” (1979) je morao biti u potpunosti ponovno snimljen na drastično skresanom budžetu jer je nesreća u laboratoriju uništila prvu verziju, a nakon “Nostalgije” (1983), snimljene u Italiji sa službenom dozvolom, Tarkovskij je prebjegao u Europu. Njegov posljednji film, “Žrtva” (1986), je snimljen u Švedskoj s mnogim stalnim suradnicima Ingmara Bergmana i osvojio je gotovo bez presedana četiri nagrada na Canneskom filmskom festivalu. Tarkovskij je umro od raka pluća na kraju te godine.