Jednog zimskog dana, negdje u planini, dječak Nebojša i njegov djed Ivan polaze u lov. Djed neuspješno strijelom gađa srnu, a Nebojša odla-zi da je pronađe. U snijegu dječak gubi djeda, a iz daljine čuje glas: ‘Po-mozi, rode!’. Kada se glas još jednom začuje, dječak ugleda napušteni zamak i ulazi unutra. Nebojša u zamku pronalazi bačvu iz koje čuje glas: ‘Daj mi vode, umrijeh od žeđi’. I kada iz obližnje česme napuni jednu čašu vode na bačvu, pukne jedan obruč, pa onda drugu čašu vode – pu-kne drugi obruč. Dječak se uplaši i zastane, ali ga duh iz bačve nagovori da mu da još jednu čašu, a zauzvrat će mu pokloniti život. Kad dječak uije još jednu čašu, puca i treći obruč, a iz bačve izlazi snažni div koji ga ščepa i kaže mu da je on strašni Baš Čelik i da će ga iz zahvalnosti što ga je oslobodio pustiti, ali da nikome ne smije reći šta se dogodilo.
Rođen 1922. g. u Skoplju, u Beograd dolazi 1927. g. Poslije rata upisuje Akademiju likov-nih umetnosti. 1945. dobija posao redaktora filmskih žurnala i postaje šef prve redakcije ‘Filmskih novosti’. Kako je sudjelovao u korežiji prvog jugoslovenskog filma u boji ‘Smotra mladosti’ (1946), prihvaća realizaciju filma ‘Besmrtna mladost’ (1948). U narednom deset-ljeću postaje najproduktivniji jugoslovenski režiser i jedan od najzapaženijih autora, koji se ogledao u gotovo svim filmskim žanrovima. U 50-ima formira se jedan val u filmskoj kulturi koji kritizira njegove radove. Razočaran takvim ozračjem, 1963. odlazi u SAD. Umro je u Beogradu 1983. g. U četiri desetljeća rada njegova filmografija bilježi osam dugometražnih igranih filmova i 30-ak kratkometražnih dokumentarnih i namjenskih filmova.
