Putovanje u prošlost nije jednostavno što će James Cole (Bruce Willis) shvatiti na teži način. Zatočen u zatvoru, James dobiva ponudu koju ne može odbiti – treba otputovati natrag u 1990. godinu kako bi skupio informacije o katastrofalnom virusu koji će istrijebiti većinu čovječanstva kako bi zaradio svoje pomilovanje i vratio se na slobodu. James naravno prihvaća ponudu, no hoće li mu uspjeti?
Inspiracija za “12 majmuna” kratki je francuski film “La Jetée” iz 1962. koji je stekao kultni status. U početku studio nije bio spreman uložiti velik novac u produkciju i tek kad se Bruce Willis odrekao dobrog dijela honorara snimanje je moglo počelo, a već je prvi vikend prikazivanja najavio veliki hit.
Iako mu neki kritičari zamjeraju zapetljanu radnju publika je objeručke prihvatila ovu distopijsku studiju o raspadu ljudske civilizacije i studiju subjektivne naravi sjećanja i njihovog utjecaja na percepciju stvarnosti pa je film brzo stekao obožavani status kod brojnih filmofila. “12 majmuna” pokazao je svu raskoš Terryja Gilliama kao redatelja besprijekorne vizualne poetike i atmosfere nadrealnog i začudnog te filmaša koji je mnogo više od blesavog zaigranog “Monty Python” zajebanta.
Terence Vance Gilliam (rođen 22. studenog 1940.) je američko-britanski redatelj i animator, jedini član komičarske grupe “Monty Python” koji porijeklom nije britanac, već je imao dvojno državljanstvo sve do 2006. godine kada se odrekao onog američkog. Gilliam je režirao 12 igranih filmova, uključujući uspješnike “Monty Python i Sveti gral” (1975.), “Vremenski banditi” (1981.), “Kralj ribara” (1991.), “12 majmuna” (1995.) te “Strah i prezir u Las Vegasu” (1998.). Gilliamovi filmovi uglavnom se bave pitanjima identiteta, svijesti, zdravog razuma, stvarnosti i iluzije. Zapleti su većinom fantastični i velikim dijelom smješteni u maštu glavnih junaka, koji se nalaze u konfliktnim i grotesknim situacijama, često s nesretnim završetkom. Obrađuje i neke društvene teme poput birokracije, devijantnog ponašanja i razlika među staležima. Atmosfera u filmovima je većinom mračna i nelagodna, iako je često prisutan i humor. Terry Gilliam je dobitnik Počasne nagrade BAFTA 2009. godine, a kroz karijeru bio je nominiran za mnoge druge nagrade.
